Salona 2012., Metamorfoza suosjećanja i boli, Ivona Biočić Mandić

WORKSHOP SALONA 2012

 

Četvrtak, 02 Kolovoz 2012

Umjetnost u službi društvene kritike, multikulturalnosti i turizam bile su ideje vodilje ovogodišnje, druge po redu, Međunarodne umjetničke radionice Workshop Salona 2012 koja se od 23. srpnja do 1. kolovoza održavala na Manastirinama i Amfiteatru u Saloni.   Radionica koju je priredila Udruga Power Progressive Art okupila je 10-ak kipara, grafičara, slikara i fotografa, umjetnika čiji su radovi prikazani 1. kolovoza na prigodnoj izložbi organiziranoj povodom završetka radionice. Prigodom svečanog otvaranja izložbe organizatorica radionice Ana Gizdić zahvalia se svima koji su sudjelovali kao i svima koji su na bilo koji način pomogli njeno održavanje, prvenstveno organizatoru kulturnog ljeta Špiru Žižiću, potom solinskom gradonačelniku Blaženku Bobanu te Jozi Šakiću i ravnateljici Arheološkog muzeja, Zrinki Buljević kao i svim sponzorima, donatorima i medijima. Izložbu je otvorio gradonačelnik Boban riječima kako je presretan što ovi mladi ljudi slave, veličaju i promoviraju Salonu, za razliku od nekih mjerodavnih institucija, ali i za razliku od grupe vandala koji usprkos policijskim ophodnjama iz večeri u večer sustavno devastiraju ovaj previjedan prostor. Otvaranje je nastvaljeno u znaku performansa nekoliko umjetnika, pa je tako solinska kiparica Dijana Iva Sesartić kao hommage svom preminulom suprugu, Draženu Sesartiću, upalila svijeće na svojoj skulpturi.   Piše: Vesna Žižić

Veliku pozornost izazvao je performans kiparice Ivone Biočić Mandić. Ona je svoju taktilnu skulpturu 'Metamorfoza suosjećanja i boli' stavila u društveni kontekst socijalne nepravde. Preko očiju je stavila crni povez, uzela je komad granita kojim je taktilno istražila površinu svoje skulpture nakon čega je to isto učinila dodirom ruke. Grlila je skulpturu, percipirala ju je čitavim tijelom, a prstima je dodirivala rupe koje predstavljaju društvene skupine čiji su društveni položaj i nepravda u umjetnici izazvali osjećaj boli i suosjećanje. Umjetnica je svoj performans posvetila Ženama silovanim u Domovinskom ratu, radništvu – Kamenolomu Visoćani, radnicima Kamenskog, Adriachema, Jadrankamena, Brodosplita, Dalmacijavina, Dalmastroja, Diokia... i svima onima koje nije spomenula, a koji podjednako trpe nepravdu. Ivona je ovaj performans posvetila svim žrtvama nepravde i nasilja u domovini čija su prava i dostojanstvo narušeni.

Umjetnica je svojim performansom dirnula sve okupljene, a pogotovo Žene silovane u domovinskom ratu, radnike spomenutih tvrtki kao i gradonačelnika Bobana koji su i sami postali dio performansa tako što su s bušilicom napravili rupe u skulpturi, rupe iz kojih mora isteći nepravda, patnja, bol. Performans je završio rušenjem skulpture iz vertikalnog u horizontalni položaj, činom koji u sebi nosi poruku nade.